Perkinsov stroj za pisanje brajice, poznat kao Perkins Brailler, mehaničko je pomagalo namijenjeno pisanju brajice, odnosno Brailleova pisma. Razvijen je u školi Perkins School for the Blind u SAD-u, a prvi je model proizveden 1951. godine prema zamisli Davida Abrahama.

Po načinu uporabe sličan je mehaničkom pisaćem stroju, ali umjesto tipki sa slovima ima šest tipki koje odgovaraju točkama brajične ćelije, uz tipke za razmak, brisanje i prelazak u novi redak.

Pri pisanju korisnik istodobno pritišće odgovarajuće tipke kako bi oblikovao pojedini brajični znak. Papir se kroz stroj pomiče pomoću mehanizma s valjcima. Posebno oblikovani valjci omogućuju pomicanje papira bez oštećivanja ispupčenih brajičnih točaka.

Stroj se koristi za pisanje bilješki, školskih zadataka, vježbi i drugih tekstova na papiru te ima važnu ulogu u obrazovanju osoba koje su slijepe ili visoko slabovidne.

Klasični Perkinsov stroj za pisanje poznat je po robusnoj konstrukciji i jednostavnom mehaničkom načinu rada. Desetljećima je važan alat za učenje i svakodnevno pisanje brajice.

Iako danas postoje računala i brajični elektronički uređaji za pisanje i čitanje, Perkinsov mehanički stroj i dalje je praktično i neposredno pomagalo za pisanje na papiru. Njegova je važnost posebno velika pri opismenjavanju djece predškolske dobi i osoba koje su kasnije izgubile vid, a nisu osposobljene za rad na računalu ili im je rad na računalu previše složen.

Za rukovanje Perkinsovim brajičnim strojem nije potrebno svladavati posebna znanja i vještine.

Na prednjoj strani stroja nalazi se devet tipki koje služe za pisanje brajice i jednostavno kretanje kroz tekst.

Čvrsto kućište izrađeno je od metala, a sam stroj teži oko 4,8 kg. Na vrhu kućišta nalazi se praktična ručka za nošenje koja se može sklopiti kada se ne koristi.

Povratak na Tiflotehnička pomagala za osigurane osobe HZZO-a